Skupina Dizzy djeluje u sklopu ženskog učeničkog doma Marije Jambrišak i okuplja učenice koje se sastaju jednom tjedno. Na prvim susretima fokus je bio na međusobnom upoznavanju i definiranju smjera rada. Nakon otvorene rasprave odlučile smo da će ključna tema biti osjećaj manje vrijednosti. U nekoliko susreta analizirale smo vlastite slabosti, način na koji doživljavamo sebe te koliko dopuštamo da nas oblikuju stavovi drugih ljudi.

U sklopu aktivnosti posjetile smo i kazalište te pogledale predstavu “Sigurna kuća”, koja je dodatno otvorila prostor za razgovor o osobnim granicama, sigurnosti i unutarnjoj snazi.

Ovi sastanci donijeli su konkretan pomak. Naučile smo realnije procjenjivati sebe, odvojiti konstruktivnu kritiku od nepotrebnog osuđivanja i graditi zdravije samopouzdanje. Razgovori su bili iskreni, strukturirani i korisni – bez uljepšavanja, ali s jasnim ciljem osobnog rasta. Uz sve to, atmosfera na svakom susretu bila je opuštena i podržavajuća, što je dodatno ojačalo osjećaj zajedništva i povjerenja među nama.

Napisale učenice: E.R i G.V.

Iskustva i razmišljanja učenica koje su bile dio Dizzy tima:

• "Kada sam bila na predavanju o Dizzy-u, cure iz sobe rekle su mi da je to predivno iskustvo i danas sam zahvalna što sam ih poslušala. Ovo iskustvo pomoglo mi je da ohrabrim samu sebe i shvatim da nisam sama u teškim trenucima, da se svi mi nosimo s određenim poteškoćama. Osnažilo me kao djevojku koja još uvijek sazrijeva i polako ulazi u odraslije godine. Pedagoginja Žana i odgajateljica Sabina potrudile su se da sve bude zanimljivo i zabavno, da to ne budu samo razgovori za stolom, nego trenuci koji se pamte. Pomoglo mi je da zavolim sebe baš onakvu kakva jesam i da dokažem sebi kako tuđa mišljenja ne smiju utjecati na moj život. Posebno mi je drago što sam bolje upoznala neke od cura iz svog doma. Zajedno smo promišljale o važnim temama za naš sadašnji, ali i budući život. Zahvalna sam na ovom iskustvu i svemu što sam naučila kroz ovakav način rada."




• "Ja sam jako zahvalna što sam sudjelovala na Dizzy-ju jer sam naučila mnoge stvari. Pomogao mi je vidjeti ostale kako oni razmišljaju i sretna sam što smo svi podijelili neke naše teške trenutke. Napokon sam mogla razgovarati s više ljudi o samopouzdanju, a ta tema mi je jedna od najljepših tema da dijelimo. Možda je na drugoj strani tužna, ali ne osjećaš se više sama kad pričate o njoj. Mali podsjetnik da nitko nije savršen i svi imaju svoje nesigurnosti. 💕"




• "Prvi razred srednje škole za mene je bio stvarno velika promjena. Došla sam u potpuno novo okruženje, među ljude koje nisam poznavala i na početku sam se osjećala pomalo izgubljeno. Imala sam puno pitanja u glavi – hoću li se uklopiti, hoću li se svidjeti drugima, jesam li dovoljno dobra? S vremenom sam shvatila da ne moram biti savršena da bih pripadala. Počela sam se više truditi upoznati druge, ali i pokazati tko sam zapravo. Svaki mali razgovor, svako novo poznanstvo i svaka situacija u kojoj sam izašla iz svoje zone komfora dali su mi malo više sigurnosti. Najvažnije je bilo to što sam naučila biti blaža prema sebi. Umjesto da se stalno uspoređujem s drugima, počela sam prihvaćati svoje mane i vrline. Polako sam izgradila pozitivniji odnos prema sebi i danas mogu reći da sam ponosna na to kako sam se snašla. Taj početak me ojačao i pokazao mi da mogu više nego što sam mislila."




• "Sigurnost u sebe je nešto što gradimo kroz iskustva, razgovor i podršku a to mi je sve omogućio Dizzy. Bilo je fenomenalno biti okružen ljudima koji te razumiju. Kroz vrlo domišljate aktivnosti smo saznale toliko jedne o drugima, same o sebi i puno mi je to pomoglo u mom samopouzdanju. Ipak je sve to nadmašila kazališna predstava koju smo podsjetile, ona me baš pogodila i otvorila mi je oči te sam tada ponajviše shvatila koliko je zapravo važno ne umanjivati svoju vrijednost."




• "S time da je Dizzy dosta novo događanje u domu i ja sam tek prvi razred nisam baš znala što očekivati, ali sada mogu reći da mi se je jakoooo svidio. Tema ove godine bila je osjećaj manje vrijednosti za što mislim da je to nešto što svi osjete bar jednom u životu iako se o tome baš i ne govori. Nešto što mi se na dizzy-u posebno svidjelo je to što se tamo nisam tako osjećala. Pedagogica Žana i odgajateljica Sabina uvijek su brinule o našim osjećajima i pokazivale nam da su sve emocije dopuštene. Ohrabrivale su nas u svemu te nam na razne zanimljive načine pokazivale da smo dovoljne takve kakve jesmo. Na radionicama sam se većinom uvijek osjećala prihvaćeno i jako mi se svidio program i pristup radionicama."




• "Dizzy mi je bio radionica u kojoj smo razgovarali o iskustvima iz svakodnevnog života te o stvarima koje nas ponekad smetaju. Kroz razgovor smo izražavali svoje osjećaje i razmišljanja, a ne prave probleme. Tema vlastitog mišljenja o sebi ostavila je na mene najjači dojam jer me potaknula na razmišljanje o tome kako doživljavam sebe i koliko sam često kritična prema sebi. Slušajući druge, shvatila sam da mnogi dijele slična razmišljanja i osjećaje. Sudjelovanje u radionicama ostavilo je na mene pozitivan dojam te osjećaj razumijevanja i povezanosti. Učim biti blaža prema sebi. I kada sumnjam, i kada nisam sigurna, i dalje vrijedim. Ne moram biti savršena da bih bila dovoljna -već jesam."




• "Na projekt Dizzy sam se prijavila u prvom razredu te nisam znala što će me dočekati. Projekt Dizzy mi se jako svidio jer smo pričali o problemima koji današnji teenageri imaju. Tema je bila osjećaj manje vrijednosti, jako mi se svidjela ta tema jer mislim da se većina djece naših godina tako osjećaju u nekom trenutku. Na sastancima sa pedagogijom Žanom i odgajateljicom Sabinom i ostalim učenicama u domu, smo mogli reći svoje mišljenje bez osjećaja da nas netko osuđuje. Pedagoginja i odgajateljica su se uvijek brinule o nama i o našim osjećajima i uvijek su bile tu za nas kada smo ih trebale. Nadam se da će se Dizzy održavati još dugi niz godina jer stvarno možeš promijeniti svoje mišljenje i gledati malo iz druge perspektive."




• "Bok! Želim ispričati jednu svoju situaciju koja je dosta dugo trajala dok nisam skupila hrabrost i odlučila se riješiti toga. Uglavnom, imala sam jednu prijateljicu koja se ovako na prvu činila super i činila se kao super draga osoba, no kad sam se krenula malo duže družiti s njom skužila sam kakva je. Sve je moralo biti kako ona kaže ,ona je uvijek morala biti u pravu i ja to nisam htjela priznati. Drage cure, ako vam se ovo događa važno je odmaknuti se od te osobe. Ja to nisam mogla prihvatit sve dok nisam došla na Dizzy gdje su me naučili kako biti samopouzdana i odrediti svoje granice te da nitko nije manje vrijedan🙃"




• "Kada sam iz malog sela došla u veliki grad i upisala prestižnu školu, nije mi bilo lako. Najteže su mi pale predrasude – imala sam osjećaj da me neki gledaju drugačije jer ne dolazim iz grada. Ipak, u sebi sam znala da sam ista kao i oni i da zaslužujem biti tu. Škola je bila zahtjevna i trebalo mi je vremena da se naviknem na jači tempo i viši standard učenja. Sumnjala sam u sebe, ali nisam odustajala. Nedostajali su mi kuća i roditelji, a ni s prvim cimericama nisam imala sreće. Danas je sve drugačije – imam bolje odnose, navikla sam se i zaista mi je lijepo u gradu."

Završno zajedničko druženje na kraju Dizzy-a

Odlazak na predstavu "Sigurna kuća" u Gradsko dramsko kazalište Gavella

Zajednički trenuci - rad i druženje